[vc_row type=”vc_default”][vc_column width=”1/3″][dt_icon_text layout=”layout_1″ dt_text_title=”” heading_tag=”h5″ dt_text_title_font_style=”normal:normal:none” dt_text_title_line_height=”26px” dt_text_desc=”” dt_text_content_font_size=”16px” dt_text_content_line_height=”30px” show_btn=”n” show_icon=”n” css_dt_carousel=”.vc_custom_1594729747541{padding-bottom: 10px !important;}”][dt_icon_text layout=”layout_1″ dt_text_title=”” heading_tag=”h5″ dt_text_title_font_style=”normal:normal:none” dt_text_title_line_height=”26px” dt_text_desc=”” dt_text_content_font_size=”16px” dt_text_content_line_height=”30px” show_btn=”n” show_icon=”n” css_dt_carousel=”.vc_custom_1594729712665{padding-bottom: 10px !important;}”][/vc_column][vc_column width=”2/3″][dt_icon_text layout=”layout_1″ show_link=”y” link=”url:https%3A%2F%2Fulus.co.rs%2Fblog%2Fproject%2Fslika-srbije-2020%2F||target:%20_blank|” dt_text_title=”” heading_tag=”h5″ dt_text_title_font_style=”normal:normal:none” dt_text_title_line_height=”26px” dt_text_desc=”” dt_text_content_font_size=”15px” dt_text_content_line_height=”18px” button_text=”” btn_size=”link” link_font_size=”15px” show_icon=”n” css_dt_carousel=”.vc_custom_1594729796832{padding-bottom: 10px !important;}”][/vc_column][/vc_row][vc_row type=”vc_default” css=”.vc_custom_1586691229189{padding-top: 20px !important;}”][vc_column][vc_separator color=”custom” border_width=”5″ accent_color=”rgba(221,51,51,0.15)” css=”.vc_custom_1584556576117{padding-top: 20px !important;padding-bottom: 20px !important;}”][vc_custom_heading source=”post_title” font_container=”tag:h3|text_align:left” use_theme_fonts=”yes” css_animation=”bounceIn” css=”.vc_custom_1586721577903{padding-bottom: 20px !important;}”][vc_column_text]“Gde budućnost počinje?” je naziv Prolećne izložbe 2020. koja je realizovana u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“, u organizaciji Udruženja likovnih umetnika Srbije, u periodu od 30. maja do 26. juna 2020. godine. Iako su pripreme započete pre nego što smo mogli da pomislimo da će situacija sa širenjem virusa Sars-Cov-2 imati razmere koje je imala, kao sticaj okolnosti koji uopšte nije slučajan, izložba je na nekoliko nivoa reflektovala i to novo stanje, osećaj nadolazeće katastrofe, zdravstvene, ekonomske, klimatske, društvene u najširem mogućem smislu. Kao što (ne)izložen rad umetničog dua Doplgenger “Danas je juče od sutra. Danas je sutra od juče” upozorava “svi entiteti se kreću i sve se menja”. Igra reči koju je ovaj duo izveo iz Heraklitove filozofije, nas suočava sa sadašnjošću iz dve perspektive i na puno različitih nivoa sadržanih kako u naslovu izložbe, temi, konceptu, postavci, tako i u produkciji, ili preciznije, nepostojanju iste.
Nažalost, u tome ova izložba nije izuzetak, već pravilo, što pokazuje i ovogodišnja analiza rezultata godišnjih konkursa Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije za 2020. godinu, koju je sprovela Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije, koja pokazuje da je budžet Ministarstva kulture za 2020. godinu bio 0.73% od ukupnog budžeta, što je najmanji procentualni budžet u regionu, a nakon rebalansa budžeta, taj procenat za ovu godinu iznosi 0.49%. U tom svetlu, dijalektičko (ne)prisustvo svetlosne instalacije “Danas je juče od sutra. Danas je sutra od juče” ima višestruko značenje koje u kontekstu Prolećne izložbe 2020. tek počinje da se odmotava upravo od trenutka donošenja odluke da (ne) bude izložen, koja je usledila nakon sagledavanja (ne)mogućnosti pozajmice i transporta rada iz grada Vitorio Veneto u Italiji, gde je produkovan i izložen u okviru izložbe „Quando scopia la pace“ (kustos: Dimitri Ozerkov). Pored komplikacije usled vanrednog stanja zbog širenja virusa Sars-Cov-2, usled pomenutih finansijskih poteškoća, ponovno produkovanje rada u Srbiji takođe nije bilo opcija. Iz ove situacije, u kojoj se reflektuju (ne)uslovi rada u kulturi godinama unazad, a koji u novim okolnostima postaju sve više devastirajući po lokalnu umetničku scenu, nastala je hibridna intervencija – medijski rad koji je funkcionisao u vidu vizuelnog identiteta izložbe, kroz plakat i najave prosleđivane medijskim kućama koje su objavljivale informacije o izložbi i propratnim događajima. Pored toga što je bio veoma prisutan u medijima, rad se nalazi na koricama kataloga koji je odštampan i promovisan poslednjeg dana izložbe kako bi sadržao dokumentaciju o performansima koji su pratili izložbu i uokvirili je: izložba je otvorena performansom „Orijentacija u sto revolucija“ umetnika Bojana Đorđeva i Siniše Iliće, a u izvođenju Đorđa Galića i Milane Matejić, kao neka vrsta pogleda u prošlost; pogled u sadašnjost će nam dati rezultati ankete „Kako žive um(j)etnice“ koju realizuju Ksenija Đurović i Ana Vuković; nagrađeni rad, predavanje-performans Vladimira Bjeličića „Razotkrivena priroda ili Priče o biljakama i radnicima“ ponudio je potpuno novo viđenje komunikacije među vrstama u svetu zasićenom zastrašujućim prisustvom kapitala, dok je izložbu zatvorila „Drama o kraju sveta“ dramaturškinje Olge Dimitrijević, koja ispituje distopične elemente sadašnjosti i igra se mogućim scenarijem ne tako daleke budućnosti, a koju su u hladu starog drveta ispred Paviljona Cvijeta Zuzorić, poslednjeg dana izložbe izvodile Jovana Gavrilović, Jelena Ilić, Jasna Đuričić, Ana Mandić, Milica Stefanović, uz muziku Ane Ćurčin i Milene Jančurić, a uz pomoć Filipa Perića.
Na taj način igra reči “Danas je juče od sutra. Danas je sutra od juče” stoji na početku i na kraju izložbe, na početku i na kraju kataloga, što korenspondira sa prvobitnom namerom dua Doplgenger da se odnosi na promenu, vreme, odgovornost i neodređene veze između čina i posledice. Ova kustoska i urednička odluka, proizvela je veoma zanimljivu i istovremeno simptomatičnu reakciju koja negira i ne priznaje izlaganje, odnosno izloženost bez objekta, namećući time, nažalost veoma dominantnu tržišnu, tj. komercijalnu logiku koja fetišizuje i u prvi plan postavlja predmetnost, a ne ideju (1).
Koliko je to opasno i kakve su posledice takve logike, govori i gorenavedeni procenat budžeta za kulturu, kao i otkazivanje ovogodišnjeg konkursa Sekretarijata za kulturu grada Beograda, ponižavajući konkursi „Srbija stvara“ i još mnogo drugih primera koji potiskuju ideju o kulturi dostupnoj svima, a iza sebe ostavljaju opustošene, pa prenamenjene prostore, autore i autorke bez sredstava za rad i produkciju, publiku bez nekomercijalne kulture, umetnost svedenu na investiciju, gradove i ulice svedene na brendove za sezonske turiste.
Stoga, još jednom postavljam pitanje Gde budućnost počinje?
- Videti novinski članak: “Zlatnu plaketu BACAJU u zaborav!”, intervju sa bivšom članicom Upravnog odbora ULUS-a Draganom Knežević (vodila: Miljana Kralj), Večenje novosti, rubrika Kultura, objavljeno: utorak 7.jul 2020, str.21.
Mirjana Dragosavljević
kustoskinja Prolećne izložbe 2020 – „Gde budućnost počinje?“
[dt_divider style=”thin” /]
Foto/arhiv Doplgenger: Danas je juče od sutra / Danas je sutra od juče
Svetlosna instalacija, 290 x 10 cm
2018, Vitorio Veneto (Italija)[/vc_column_text][vc_separator color=”custom” border_width=”5″ accent_color=”rgba(221,51,51,0.15)” css=”.vc_custom_1584556964330{padding-top: 50px !important;padding-bottom: 50px !important;}”][/vc_column][/vc_row][vc_row type=”vc_default” disable_element=”yes”][vc_column][vc_custom_heading text=”Galerija” font_container=”tag:h3|text_align:left” use_theme_fonts=”yes” css_animation=”bounceIn” css=”.vc_custom_1584642874515{padding-bottom: 20px !important;}”][dt_gallery_masonry bwb_columns=”desktop:4|h_tablet:3|v_tablet:2|phone:2″ loading_effect=”fade_in” image_border_radius=”0px” project_icon_color=”#ffffff” project_icon_border_width=”0px” include=”19520,19521,19517,19524,19513,19522,19523,19514,19515,19516,19518,19519,19512″][vc_separator color=”custom” border_width=”5″ accent_color=”rgba(221,51,51,0.15)” css=”.vc_custom_1582062881854{padding-top: 100px !important;padding-bottom: 50px !important;}”][/vc_column][/vc_row]